Istraživanja su pokazala ko su karakteristične žrtve mobinga:

• Poštenjaci, osobe koje su uočile i prijavile nepravilnost u radu
• Tjelesni invalidi
• Mlade osobe tek zaposlene i starije osobe pred penzijom
• Osobe koje traže više samostalnosti u radu ili bolje uslove rada
• Osobe koje nakon godina besprekornog rada traže priznavanje radnog položaja i povećanje plate
• Višak radne snage
• Pripadnici manjinskih grupa
• Ljudi drugačijeg etničkog porijekla
• Različitog pola (žene u društvu muškaraca ili muškarci u društvu žena)
• Različite seksualne orjentacije
• Vrlo kreativne osobe
• Ekcentrične osobe

Vrste napada na žrtvu (osoba koja se mobira), prekidanje u razgovoru odbijanje verbalnih i neverbalnih kontakta, izolacija žrtve, nepozivanje na zajedničke sastanke. Napadi na ličnu reputaciju žrtve, kroz neosnovane priče o žrtvi i njenom privatnom životu, ogovaranje, ismijavanje, negativni komentari ličnih karakteristika, stalna i neosnovana kritika kvaliteta profesionalnog rada, prigovori, vređanja, preterana kontrola, stalna kažnjavanja, napadi na zdravlje i prisiljavanje da se obavljaju poslovi koji loše utiču na zdravlje, prigovaranje na korišćenje bolovanja i njihova kontrola, pretnja fizičkim napadima, pretnja ili seksualno uznemiravanje.

Reakcije žrtve mobinga

Karakteristične reakcije su:

• Početno samookrivljivanje, prvi pomisao žrtve je da je ona sigurno nešto pogriješila i da krivica leži u njoj. Uobičajane misli koje se javljaju u tom periodu su: „da li sam odgovorna za nastalu situaciju“, „gde sam pogriješio“, „ne razumijem šta se to dešava“, a karakteristične su reakcije zbunjenosti i aksioznosti.

• Usamljenost, žrtva se oseća usamljeno, odbačena i često se stidi, zbog svega što se događa. Boji se da joj drugi neće verovati pa zato ne govori o svom problemu, ni u porodici ni sa prijateljima. Ponekad ako iznese svoje probleme nailazi na osudu kako u porodici tako i u okruženju uz komentar „sam si to tražio“. Ta pojava se zove dvostruki mobing. Uobičajna misao koja se javlja u tom periodu je „drugima se to ne može dogoditi“, a karakteristična su osećanja anksioznosti i depresije.

• Lično obezvređivanje, ovo je samo jedan od simptoma prave depresije koja je često jedna od posledice mobinga. Žrtva je preplavljena mislima, „ nisam u mogućnosti da se prilagodim“, „ ne mogu riješiti problem jer sam nesposobna“, „ništa ne vrijedim“.

• Borba za blokadu i eliminaciju mobinga, ova reakcija je karakteristična za jake, intelegentne osobe koje su svjesne da su pod uticajem mobinga. One koriste sva raspoloživa zakonska, psihološka, sociološka, medijska i druga sredstva kako bih skrenuli pažnju javnog mnjenja da se radi o pojavi mobinga.

Anksiozni poremećaji usled mobinga

Rastrzani stresom, posledicama tranzicije, raskol između želja i mogućnosti, ljudi sve češće strahuju za svoj opstanak. Ta strepnja može da bude realna i gotovo podsticajna, ali kada dovede do potpunog zatvaranja u sebe i skrivanja iza svake potencijalne opasnosti na scenu stupa anksioznost, životni saputnik dobrog dijela savremene populacije.

Anksioznost je najčešći, ali i najmanje ozbiljan psihijatrijski poremećaj, koji nezna za godine, pol ili zanimanje, pa se susreće kod svih starosnih struktura. Da bih ste oboleli od aksioznosti, dovoljno je samo da danas živite u zemljama u tranziciji, jer razlozi za strahovanje prijete iz svih životnih svera.

Postupak i način djelovanja na žrtve mobinga, psihološkim pritiscima, teži se da se kod žrtve izazove strah (anksioznost), kako bi se ugrozilo njihovo samopoštovanje. Anksioznost pogađa jezgro čovjekovog samopoštovanja i osjećanja sopstvene vrijednosti. Anksioznost uništava čovjekovu svjesnost egzistiranja, osećaj za vrijeme čini konfuznim, te samim tim napada centar čovjekovog postojanja.