U početku su u udruženju bili članovi iz RS, a poslije su nam se počeli priključivati i članovi iz FBiH. Sa ponosom možemo naglasiti da udruženje "Stop mobbing"  ima registrovanih 2123 člana, i djeluje na nivou cijele Bosne i Hercegovine.

Na udaru mobbinga su muškarci i žene, ali kako  kažu stručnjaci i, nažalost, naša stvarnost, najčešće su žene iznad 40. godine starosti i u pravilu su to uvijek savjesne, odgovorne i vrijedne osobe, one koje vole i znaju raditi svoj posao…..Ugrožene žene su raznih zanimanja – od čistačica do profesorki na fakultetima,  iz državnih i privatnih firmi, iz vojnih, policijskih i zdravstvenih ustanova.Istraživanja su pokazala da je kod mladih žena najčešće psihičko zlostavljanje povezano sa seksualnim zlostavljanjem…..Stvar je utoliko ozbiljnija ima li se u vidu to da je, prema nedavnom obznanjenih statističkim podacima ova pojava najraširenija u: organima državne uprave, školstvu itd.

Dakle – upravo u onim ustanovama i institucijama koje bi trebale da predstavljaju društvenu preventivu ovakvim pojavama…..Indikatori govore o tome da korupcije u zdravstvu ima, ipak nema sankcionisanja onih koji su prekršili zakon i etiku struke.Velika je razlika između bonbonjere koju ćete pokloniti doktoru ili medicinskoj sestri, i recimo davanja novca da biste dobili mjesto u bolnici ili čašćavanja novcem za uslugu koju svakako plaćate kroz zdravstveno osiguranje. Ovo su samo primjeri sa kojima se svaki gradjanin mogao susresti. Prema našim saznanjima, pacijenti najčešće i najskuplje plaćaju operacije, dok nerijetko moraju da “podmažu” i da bi na vreme bili podvrgnuti nekim pregledima. Većina ljekara, međutim, smatra da je sasvim normalno da od pacijenta dobije bombonjeru, kafu ili flašu pića, jer to po njihovom tumačenju nije mito – već poklon…..”Stop mobbing” je pokazao  da sistemska  korupcija nije fatalnost protiv koje nema lijeka i ujedno dokazao da neće biti sankcionisani samo ljekari koji su  uhvaćeni sa mitom od 400-600 KM,  već i oni iz njegovog okruženja koji  zataškavaju koruptivne i  kriminalne   skandale vrijednosti do 200-300 hiljada KM……

Kada je osnovano Udruženje i koji su mu programski ciljevi?

RAMIĆ:  U Trebinju je 22.09.2008.g osnovano Udruženje za pomoć osobama zlostavljanim na radnom mjestu, prvo na području BiH. Naši napori usmjereni su prema izgradnji civilnog društva,  unapređenju  kvaliteta  života i položaja radnika, pomoći u jačanju svijesti građana, posebno ugrožene grupe, radnika, o mobbingu kao novoj civilizacijskoj bolesti, afirmaciji i primjeni kreativnog razrješenja konflikta putem seminara, okruglih stolova, drugih javnih događaja.

Cilj Udrženja je naučno i stručno djelovanje na otkrivanju i pružanju pomoći žrtvama  mobinga.  Među najvažnijim ciljevima je:

- edukacija zajednice  o mobbingu, psihoteroru na radnom mjestu;

-povezivanje  organizacije s medijima i upoznavanje  sa problemom mobbing; Mediji su moćan instrument komunikacije nevladinih organizacija s javnošću.

- uključiti  javnost i lobirati relevantne faktore društva za podršku i rad na ovom društvenom pitanju;

-Preko ovog Udruženja vršila bi se: Promocija Zakona o radu i zaštita radnika, Zakona o ravnopravnosti polova i njegove primjene u praksi, Zakona o zabrani diskriminacije.

-psiho-socijalni programi za mlade, žene i porodice;

- pomoć kod podnošenja  prijave nadležnim državnim organima sa dokazima o kršenju Zakona;

-ostvarivanje saradnje sa odgovarajućim organima i organizacijama u zemlji i inostranstvu;

Kako ste organizirani, na kojem podrucju djelujete te koliko  članova imate?

RAMIĆ: Udruženje čine građani koji su svojim potpisom potvrdili dobrovoljno pristupanje u udruženje. Učlanjenje se ne plaća, dovoljno je samo potpisati pristupnicu i imati dobru volju za saradnju .U početku su u udruženju bili članovi iz RS, a poslije su nam se počeli priključivati i članovi iz FBiH. Sada sa ponosom možemo naglasiti da udruženje “Stop mobbing”  ima registrovano 2123 člana, tako da udruženje djeluje na nivou cijele BiH.

Koji su najčešći oblici vašeg rada/djelovanja?

RAMIĆ: UG „STOP MOBBING“ sarađuje sa različitim lokalnim i međunarodnim NVO-a u cilju  razvoja civilnog društva, promocije ljudskih prava, prava žena, manjinskih prava, nenasilja, borbe protiv korupcije. Članovi Udruženja,Upravnog odbora, advokati, psiholozi, psihijatri, pedagozi, pravnici, prosvetni i zdravstveni radnici, novinari su potvrda da je organizacija i kadrovski spremna da se uhvati u koštac sa problemom mobbinga, psihičkog zlostavljanja na radnom mjestu,ostalih oblika kršenja ljudskih prava i korupcije.

Koje su vaše, da tako kažem, glavne ciljne grupe medju gradjanima?

RAMIĆ: Korisnici naših programa su građani i javnost.

-profesionalne grupe / sudije,tužioci,prosvjetni i zdravstveni radnici,predstavnici lokalnih vlasti /

-radno sposobno stanovništvo

-mladi

-žene

-manjinsko stanovništvo

S kojim institucijama na lokalnom i entitetskom nivou  po prirodi posla  eventualno surađujete te sa kojim drugim NVG-ovima?

RAMIĆ:  UG „STOP MOBBING“ sarađuje sa različitim lokalnim i međunarodnim NVO-a. Članica  je Mreže pravde u BiH, ACCOUNT Antikorupcijske mreže za borbu protiv korupcije, Mreže sporazum  plus. Predsjednica Anica Ramić je predsjedavajuća sektorske grupe zdravstvo-ACCOUNT, Antikorupcijske mreže u BiH. Potpisani su Protokoli o saradnji sa raznim udruženjima iz  BiH, Srbije i Crne Gore.

U kojim oblastima je, prema vašim nalazima, mobbing najviše izražen?

RAMIĆ: Na udaru mobbinga su muškarci i žene, ali kako  kažu stručnjaci i, nažalost, naša stvarnost, najčešće su žene iznad 40. godine starosti i u pravilu su to uvijek savjesne, odgovorne i vrijedne osobe, one koje vole i znaju raditi svoj posao. Žene naročito sebe  doživljavaju ne  kao žrtvu u takvim situacijama nego kao metu koja treba da  savije kičmu i postane ljupka poslušna žena koju svako može da ponižava, vrijeđa kad mu se prohte da bi izliječio/izliječila svoje komplekse ili šta god, a od žene kao ljudskog bića ne bi ostalo ništa. Žene su suočene sa velikim rizikom od mobinga zbog pojave dvostrukog mobinga. Ugrožene žene su raznih zanimanja – od čistačica do profesorki na fakultetima,  iz državnih i privatnih firmi, iz vojnih, policijskih i zdravstvenih ustanova.Istraživanja su pokazala da je kod mladih žena najčešće psihičko zlostavljanje povezano sa seksualnim zlostavljanjem. Seksualno nasilje je opšti naziv za brojne oblike seksualnog zlostavljanja, za koje je karakteristično da se odvijaju bez dobrovoljnog pristanka, odnosno da su iznuđeni primenom sile, pretnjama ili zloupotrebom pozicije moći. Uznemiravanje obuhvata dobacivanje i vulgarne komentare, seksističke viceve i šale na radnom mestu, ali i ucjene koje podrazumevaju prisilu da se izvrše određene seksualne radnje, u cilju ostanka na poslu, napredovanja, itd. Nerijetko, događaju se i silovanja. Međutim, seksualno nasilje ne uključuje nužno fizički kontakt, ali ženu uvek dovodi u neugodnu situaciju, ponižavajući je i izazivajući  osjećaj srama i krivice.”

Žrtve mobbinga mogu biti:

• Mlade osobe tek zaposlene i starije osobe pred penzijom
• Osobe koje traže više samostalnosti u radu ili bolje uslove  rada
• Višak radne snage
• različitog spola (žena u skupini muškaraca ili muškarac u skupini žena), različite seksualne orijentacije
• Pripadnici manjinskih skupina:
• različite religije
• vrlo kreativne osobe
• ekscentrične osobe
• bolesne osobe
• tjelesni invalidi
• poštenjaci-osobe koje su uočile i prIjavile nepravilnosti u radu

Kad  primjete da se nad nekim vrši mobing većina  radnika razmišlja :

To se (uvjek) dešava negdje drugo ili nekom drugom. Svejedno. Mislim, vidim ja da ženu/čovjeka konstantno maltretiraju bez ikakvog razloga… ali šta sad ja tu mogu:
a) imam djecu,
b) blizu sam penzije,
c) ne bih da sebi komplikujem život,
d) šta sad ima ja tu da se mješam – mislim toliko nas ovdje ima: zašto ne reaguju drugi!?
Navedeni sindrom poslušnih crva, i još ponešto, učinili su da naša zemlja postane jedan od svjetskih rekordera po učestalosti pojave koja se identifikuje (u našem javnom životu sve prisutnijim) terminom mobbinga! Ili, jednostavnije rečeno, krivičnim djelom zlostavljanja, šikaniranja, napastvovanja, prijetnji ili (bilo fizičkih ili psihičkih) maltretiranja na radnom mjestu.
Stvar je utoliko ozbiljnija ima li se u vidu to da je, prema nedavnom obznanjenih statističkim podacima ova pojava najraširenija u: organima državne uprave (ministarstva, sekretarijati), školstvu, zdravstvu te kulturi i obrazovanju. Dakle – upravo u onim ustanovama i institucijama koje bi trebale da predstavljaju društvenu preventivu ovakvim pojavama.

Govorimo malo o korupciji u zdravstvu koja je na svoj način i složena i slojevita. Tu se isprepliću i obicaji i iznuda. Jesu li mobbing i korupcija povezani te da li je vama prijavljivana iznudjena korupcija u zdravstvu, da li je procesuirana i zakonski sankcionirana i  u jednom slučaju?

RAMIĆ: Mobbing i korupcija su čvrsto povezani u zajednici. Korupciji i mobbingu pogoduje što se problemi u zajednici koji su nagomilani godinama ne rješavaju. Solidarnost sa žrtvom se ne iskazuje, a korupcija i iznuđivanje ne sankcionišu.Teško je dati ocjenu o količini mobbinga i korupcije.Najveća opasnost leži u netoleranciji malih sredina. Ogovaranja, ismijavanje i kritike su pogubne, a uništenje nečijeg profesionalnog i ličnog ugleda za zlostavljanu osobu znači oduzimanje daljnje mogućnosti rada u struci. Korupcija i mobbing donose neposredan, momentalni dobit ili korist osobama koje su u datom trenutku „ s prave strane  štapa“.No, gledano na duži rok u odnosu na zajednicu donose nepopravljivu štetu.Ugled struke uveliko zavisi o ponašanju njenih pripadnika, ugled svakog pripadnika struke uveliko zavisi o ugledu same struke. Ugled se teško stiče,a lako gubi.

O mobbingu, korupciji treba javno govoriti stoga što je mobbing i korupcija negacija prava i pravne države, što ugrožava jednakost, solidarnost i sigurnost građana. Korupcija i mobbing jednostavno su ugrađeni u sistem. Oni koji imaju političku podršku mogu raditi što hoće. U Bosni i Hercegovini su se pojavili novi trendovi kada je u pitanju borba protiv korupcije i organizira se nova kategorija građana. Neki od njih su i javni službenici koji su spremni progovoriti o nedjelima svojih šefova, a sve zbog zajedničkog, javnog dobra. Uzbunjivači otkrivaju kršenja zakona, nesavjesno upravljanje, nesavjesno trošenje javnih sredstava, zloupotrebu vlasti, te opasnosti za javno zdravlje ili sigurnost.Odluke da ne učestvuje u nelegalnim radnjama koje primijete te da ih prijave otvaraju novu, horor dimenziju u njihovom profesionalnom životu.Oni bivaju potpuno izolirani, kolege nesmiju komunicirati sa njima, sjede za potpuno praznim stolom, potpuno diskriminirani i trpe mobing svih mogućih oblika i zlostavljana na svom radnom mjestu.”

Indikatori govore o tome da korupcije u zdravstvu ima, ipak nema sankcionisanja onih koji su prekršili zakon i etiku struke.Velika je razlika između bonbonjere koju ćete pokloniti doktoru ili medicinskoj sestri, i recimo davanja novca da biste dobili mjesto u bolnici ili čašćavanja novcem za uslugu koju svakako plaćate kroz zdravstveno osiguranje. Ovo su samo primjeri sa kojima se svaki gradjanin mogao susresti. Prema našim saznanjima, pacijenti najčešće i najskuplje plaćaju operacije, dok nerijetko moraju da “podmažu” i da bi na vreme bili podvrgnuti nekim pregledima. Većina ljekara, međutim, smatra da je sasvim normalno da od pacijenta dobije bombonjeru, kafu ili flašu pića, jer to po njihovom tumačenju nije mito – već poklon.
Građani se plaše da će ako ne plate ono što se smatra navodnim „znakom pažnje” ili „čašćavanjem” – u bolnicama i porodilištima loše proći. Građani često s pravom tako misle: ova pojava je uhvatila toliko maha da to svi primjećujemo. Iskustvo drugih koji nisu dobro prošli u bolnici jer nisu platili uslugu navodi ih da i sami nude novac. Inos od 300 KM, koliko građani označavaju kao najnižu „tarifu” datu ljekaru da bi njihov bližnji dobio bolju pažnju i sigurnije liječenje, već dugo se naziva „malom” korupcijom. Nema male i velike korupcije, to je jednostavno kriminalno delo i ono mora da bude kažnjivo po zakonu.Priče da ljekari ne traže nego da građani daju sami mito nisu tačne. Niko ne daje novac sam, već se stvorio uslovni refleks. To nema nikakve veze sa našim mentalitetom već su građani žrtve sistema, u kojem dok ne platite, ne može da se dobije, na primer, epiduralna anestezija, zračenje bez dugog čekanja….

Gdje se nailazi na naročiti otpor ili ravnodušnost kada je riječ o preveniranju korupcije u zdravstvu – kod samih građana, zdravstvenih radnika ili kod nekih institucija vlasti?

RAMIĆ:  Građani će se teško usuditi prijaviti slučaj korupcije, kad kažnjavanja nema, kada ni sama struka, koja sigurno ima časnih i dobrih ljekara i medicinskog osoblja, nije podigla svoj glas protiv ove pojave, ako ni zbog čeg drugog onda bar zbog odbrane svoje profesije i svog poziva. Pacijentima u malim mjestima je  najteže, građanin ne može da bira između tri ili četiri bolnice, a najranjiviji kada su bolesni i tada i sami ulaze u vrtlog korupcije jer je najvažnija glava na ramenu.

Da bi prevladali sve rizične faktore građani su ti koji treba da  shvate da za svoje dobro i dobro budućih generacija treba da,   bez straha, prijave koruptivne aktivnosti i urade sve da bi spriječili korupciju.

Kao primjer iznosim moj slučaj.  Prilikom sudskog spora ( 2007-2010.) Ramić-Kovač, u kom Ramić optužuje Kovača za korupciju i mobbing  sada već bivši director Doma zdravlja Trebinje Dragan  Kovač  prima na posao ljekara , kćerku okružnog tužioca Obrada Rajčevića , dodjeljuje joj odmah specijalizaciju, a tata  tužilac se zalaže da pomogne Kovaču. Međutim nakon mog traženja izuzeća i iznošenja ovih navoda u javnost sam tužioc izjavljuje da je sukob interesa i povlači se iz rada na slučaju. Ali doktor Kovač nije se zaustavio, nego uključuje svoju tazbinsku vezu i sudiju Vesnu Ivković koja je i vodila slučaj Ramić-Kovač. Ramić je ovaj slučaj iznijela u javnost , imenom i prezimenom prozvala tužioca, sudiju i načelnika opštine / u emisiji Ja biram goste/, objavljeni su novinski članci.

Udruženje „Stop mobbing“ ima zapažene rezultate u radu na polju spriječavanja korupcije, kriminala u zdravstvu. U Trebinju je smjenjen direktor  Doma zdravlja Dragan Kovač, protiv koga  je sada Udruženje zajedno sa menadžmentom Doma zdravlja podnijelo krivičnu prijavu Centru javne bezbjednosti zbog nestanka /otuđenja/ komplet 6 stomaloloških ordinacija i 2 zubne tehnike u vrijednosti oko 450 000,00 KM. Ovo djelo je  svrstano u organizovani kriminal i pokrenuta je zvanična istraga od strane nadležnih organa.Centar javne bezbjednosti je istražio naše navode i svoj izvještaj dostavio tužilaštvu u Trebinju na nadležno rješavanje.

Sve ostalo što se odnosi na korupciju među ljekarima, u ovom času je negde između policijskih hapšenja, krivičnih prijava i tome se gubi dalji trag. Tačno je da se ne objavljuje ime i prezime doktora, ali ako bi se navelo sve ostalo: na kom je položaju, na kojoj funkciji  on je već izgubio ugled.

Prije četiri godine desio se slučaj “dr. Slobodan Gutić”, tada predsjednik Skupštine vašeg udruženja. Kako je završio taj slučaj i da li je bilo sličnih nakon njega? Da li ste nakon toga iskustva opreznije selektirali zdravstvene radnike za organe Udruženja?

RAMIĆ:  Povodom saopštenja za javnost koje je objavio predjsednik Skupštine Udruženja građana  dr Slobodan Gutić, a u kome se ovo udruženje ograđuje od projekta „Zaustavimo korupciju u zdravstvu“ oglasila sam se ja kao predsjednica  ovog udruženja, gospođa Nedeljka Ilijić, izvršna direktorica udruženja “Oaza” i predsjednica Upravnog odbora Stop mobbing i Zlatko Marin, predsjednik sindikata željeznice RS, ovlaštena osoba ispred udruženja za Banja Luku, Novi grad i Prijedor.

Ja sam u saopštenju za javnost navela da “Udruženje građana RS „Stop mobbing“ čine građani RS,koji su potpisali pristupnicu za članstvo . Sjedište je u Trebinju. Predsjednica Udruženja je Anica Ramić, a potpredsjednica je profesor dr Radojka Praštalo iz Banja Luke. Naše Udruženje ima Upravni odbor sa predsjednicom gđom Nedeljkom-Neškom Ilijić. Naši ovlašteni članovi su i u Doboju ,Prijedoru,Istočnom Sarajevu, Brčkom koji zajedno sa nama rade na spriječavanju mobbinga. Udruženje „Stop mobbing“ ne čini porodica Gutić,niti samo Anica Ramić. Koga je gosp.Gutić kontaktirao od članova udruženja ,pa je u njihovo ime napisao ovo saopštenje,jedino ako nije smatrao da mu to pravo daju supruga i kćerka pošto su članovi udruženja?! Da li je sazvao Skupštinu? Nije ,jer da bi sazvao Skupštinu trebalo bi se obavijestiti svo članstvo u RS. Da li ima zapisnik i mišljenje članova Udruženja? Nema,jer članovi nisu sa njim,nego rade na projektu.

Na projektu trenutno radi 25 članova udruženja ,što iz RS,što iz FBiH,ali to gdin Gutić ne zna Njemu je jako bitno da se ogradi od projekta.Nije ni čudo,jer dr Gutić,nažalost moram iznijeti pošto me je prozvao nema vremena da se bavi korupcijom u zdravstvu iz njemu poznatog razloga.  Takođe.g.Gutić je zboravio kada smo u priči povezivali korupciju i mobbing,jer jedno bez drugog i ne ide. Još jednom napominjem da je projekat izabran na javnom konkursu i da se radi u Trebinju 8 mjeseci,da se sprovodi javna informativna kampanja:3 radio emisije ,javna tribina,radionice,uvodi se besplatna telefonska linija za prijavljivanje slučajeva korupcije ,priprema se propagandni materijal u vezi korupcije. Ja jesam nosilac projekta i sprovodim ga u djelo, a moj rad kontroliše nadležna institucija koja sprovodi ovaj projekat /CCI/.”

Takođe, da nemam podršku i potporu onih kojih trebam udruženje ne bi ni postojalo ,niti bi se projekat radio. /pod ovim ne mislim na političku potporu,jer mi smo anacionalno, nestranačko udruženje. Pojednac ne može sve . Bez timskog rada nema ni uspjeha “

Nakon ovog saopštenja za javnost mi smo nastavili rad na projektu “Zaustavimo korupciju u zdravstvu”, dr Gutić sa ženom i kćerkom je napustio udruženje, a  projekat je ostvario dobre rezultate.Čitava kampanja je imala veliki eho ne samo na području Istočne Hercegovine,nego i na RS i BiH u cjelini.

S ponosom možemo prikazati naš konkretan rezultat rada na projektu „Zajedno protiv korupcije“. “Stop mobbing” je pokazao  da sistemska  korupcija nije fatalnost protiv koje nema lijeka i ujedno dokazao da neće biti sankcionisani samo ljekari koji su  uhvaćeni sa mitom od 400-600 KM,  već i oni iz njegovog okruženja koji  zataškavaju koruptivne i  kriminalne   skandale vrijednosti do 200-300 hiljada KM. Pokrenuta  je istraga o nelegalnom naplaćivanju operacija oka u trebinjskoj bolnici, laboratorijskih usluga mimo cijenovnika, istraga o  korumpiranom direktoru Doma zdravlja Gacko, u Trebinju je smjenjen direktor  Doma zdravlja Dragan Kovač. Organizacije civilnog društva koje se  bave ovim i sličnim pitanjima moraju biti aktivnije u mobilisanju građana koji bi zagovarali i učestvovali u aktivnostima koje se odnose na korupciju.  Borba protiv korupcije ne smije biti selektivna. Ako želimo postići uspjeh, ona mora biti trajna i sistemska. To ne smije biti  trenutna moda, u službi dnevne politike.

Na samom kraju, imate li neku opću poruku našim čitateljima – potencijalnim žrtvama mobbinga? Kako da mu se najefikasnije odupru i šta treba da čine već u nekoj inicijalnoj fazi početka sistematskog maltretiranja od strane mobera?

RAMIĆ: Žrtve mobinga zaslužuju adekvatnu društvenu zaštitu, jer im mobing ometa mogućnost normalnog života i rada, što može imati i tragične posljedice, s obzirom da žrtve razvijaju simptome koji zahtijevaju intervenciju na više nivoa: od podrške u ostvarivanju njihovih prava do emocionalne podrške, a ponekad i psihoterapije.

Zbog toga se preporučuje onima koji su izvrgnuti mobingu da se nipošto ne mire sa tom pojavom, jer ona ima strahovite razarajuće posljedice, pogotovo ako traje dugo. Tada ima karakter kronične pojave, koja je vezana i za nemogućnost mobingovane osobe da razvije svoje sposobnosti i ostvari rezultate u skladu sa svojim predispozicijama i svojem obrazovanju.  Kad osoba postane svjesna da je postala žrtva mobinga, ne smije se predati već mora ojačati sebe da u borbi koja joj predstoji istraje. Najprije treba da pokuša razgovarati sa moberom (ako je to uopće moguće) i reći mu da on mora prestati s tim jer je to što radi nehumano, protivzakonito i štetno po ustanovu/firmu, a može narušiti i njegov ugled. Žrtva ne smije donositi nagle odluke i nipošto ne smije napustiti radno mjesto- jer time čini uslugu moberu!. Umjesto toga, mora početi prikupljati informacije i dokaze koji će joj biti potrebni za budući odštetni zahtjev. Također žrtva treba obavijestiti sve (navodne?!) borce za ljudska prava o teroru koji trpi na radnom mjestu. Doduše, u ovim uslovima krize i bijede, žrtve pokušavaju ostati na radnom mjestu po cijenu zdravlja, ali i zbog toga što vole svoj posao koji im na neki način daje identitet, kompetencije i pruža mogućnost obavljanja zadataka koje vole ( “Moj život je moj posao, moj posao je moj život”-kažu oni). Sve nedaće koje nastupaju zbog mobinga vode i ka financijskim problemima, jer žrtva u uslovima smanjenih prihoda ima povećane izdatke zbog bolovanja, odlazaka liječnicima, terapijama.. Zbog svega toga, najčešće, dugotrajni mobing predstavlja kraj žrtvine karijere, zdravlja, često i braka, a ponekad i samog života!

Dakle, ako osjećate da ste žrtva mobinga, diskriminacije ili se nad vama provodi bilo koji drugi oblik zlostavljanja ( npr. seksualno ili neko drugo uznemiravanje), odlučno se suprotstavite tome već na samom početku, i to:

1. Odlučno recite toj osobi da njezino ponašanje nije za vas prihvatljivo i da smjesta prestane s tim. Bilo bi dobro da to kažete pred nekom drugom osobom ili još bolje pred predstavnikom sindikata.

2. Vodite dnevnik o takvim događanjima, tj. zabilježite datum, vrijeme, mjesto i događaj sa što više detalja, imenima eventualnih svjedoka i ishod događaja. Osobito je važno zapisati sve o moberu, sve o radnoj sredini, da li je mobing ubičajena metoda za oslobađanje nepoželjnih iz te radne sredine i sl., jer dokazivanje mobinga, kao veoma specifične i perfidne pojave, može postati problematično ako se ne posjeduju i neki dokazi. ( Imajte na umu da se mobingom smatra ne samo incident, već i broj, učestalost i naročito namjera zlostavljanja.) kao i psihofizičke posljedice ( nesanica, posljedice po profesionalne, socijalne i porodične odnose itd.).

3. Arhivirajte sve dokumente vezane za mobingovanje: kopije pisama, e-mailova, faksova, poruka, podnesaka i drugih dokumenata koji su vezani za te incidente i općenito zlostavljanje, tj. mobingovanje. Žrtvi su potrebni i saveznici, svjedoci, sindikati, liječnici ( medicina rada), psiholog ili psihijatar ( obavezno obratiti im se) a ponekad i odvjetnik ili pravnik koji se bavi radnim pravom.

4. Izvjestite o zlostavljanju nadređenu osobu, instituciju, ili direktora, najbolje pismeno putem protokola.

5. Izvan firme/institucije obavijestite o tom liječnika medicine rada ili bar svog liječnika opće prakse, a ako imate psihičkih problema zbog toga- onda i psihijatra. Dobro je kontaktirati i druge ljude koji imaju ili su imali sličan problem, pa ako vi kao žrtva mobinga uočite još neku žrtvu mobinga, razgovarajte s njim, razmijenite iskustva i budite jedna drugoj podrška.

6. Ne vraćajte istom mjerom, jer vi ste žrtva, a ne zlostavljač!

7. Zatražite od nadležnog ljekara da u nalaz napiše da je pogoršanje zdravstvenog stanja uzrokovano stresom od mobinga.

8. Putem dopisa obavijestite i medije o mobingu koji trpite.

9. Pričajte, pričajte, pričajte svima i svagdje o tome što vam se dešava, kako biste podstakli i druge da iste takve svoje probleme također iznesu javno. Počnite pisati knjigu, kao što sam i ja napisala. O zlostavljanju je potrebno obavijestiti što više osoba, a po potrebi putem medija učiniti stvar javnom i eksplicitno navesti imena mobera. To će žigosati mobere kao izrazite negativce, primitivce, psihopate, pa će možda ustuknuti…

10. Ako pritisak mobera postane nesnosan- otići na bolovanje, ali nikako prekinuti radni odnos, jer to bi značilo poraz za žrtvu, nekažnjavanje mobera, a posljedice stresa će ostati prisutne i nakon toga.

Ovo sve će vam trebati ako budete zaštitu morali potražiti kod inspekcije rada ili na sudu.

Ako ništa od toga ne pomogne, morat ćete pokrenuti sudski radni spor za koji se ne plaća taksa i pri vođenju takvih sporova treba u kontinuitetu objelodanjivati sve eventualne nepravilnosti u radu sudova ( kojih ima strahovito mnogo!), kako se sudije ne bi i dalje ponašali kao “svete krave “ u Indiji, kao što se sad ponašaju u RS/BH.

Protiv mobinga i njegovih posljedica žrtva mora pokušati pružiti sebi samopomoć. Treba da se edukuje o komunikaciji, o mobingu, o radnom pravu, da koristi ugodne tjelesne aktivnosti i tehnike relaksacije. Najviše će joj pomoći ako stalno bude aktivna, tj. treba biti zaokupljena i aktivna na raznim drugim poljima, provoditi što više vremena u druženju sa drugim osobama i razvijati se u ekstrovertnu i druželjubivu ličnost. Veoma je dobro biti produktivan u korisnom radu, biti dobro organizovan i stalno planirati nešto novo. Važno je raditi na sebi, na svom obrazovanju, na razvoju zdrave ličnosti, razvijati optimistično i pozitivno mišljenje, biti orijentisan na sadašnjost i biti onakav kakav jesi, te vlastitu sreću smatrati najvažnijim ciljem. A nije loše uzimati i manje doze sedativa (bromazepam/lexilium).

Ipak postoji rješenje, a ono je jedino u omasovljavanju i eventulnom udruživanju svih onih koji se neće miriti sa ovim terorom, već će mu se suprotstaviti, na čemu rade uduženja građana kao što su u BH udruženja“STOP MOBBING” iz Trebinja,  “ŽENE TO MOGU” i “BOLJI ŽIVOT” iz Banjaluke, “Uzbunjivači” iz Sarajeva itd.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

RAMIĆ:  Hvala Vama što ste izabrali temu mobbing za ovaj razgovor. O ovoj strahovito štetnoj pojavi u našem društvu koja prijeti da ga potpuno uništi bi se danima moglo pričati i pisati. Ova destruktivna  pojava koja je nazvana mobingom je u Bosni i Hercegovini već do sada zahvatila 60 % zaposlenih, a i dalje se širi velikom brzinom s obzirom da nitko još nije ni pokušao da je obuzda. Zato još jednom Vam hvala u ime svih članova udruženja, ali i u ime  žrtava mobbing koji iz ovog teksta mogu da vide da nisu sami i da ima ko da im pomogne.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (624)

LINK